Obzirom da se radi o jednoj od pionirki feminističkog pokreta u svijetu glazbe, u publici su se na koncertu Lydije Lunch s razlogom mogle očekivati aktivističke trupe, no njihova malobrojnost najbolji je pokazatelj kratkotrajnosti memorije takvih pokreta. Lydia Lunch jedna je od ikona borbe za ženski glas u muškome svijetu rock 'n' rolla, no njene mlađe nasljednice poput Karen O ili Peaches svoj su teško izboreni glas uspjele pretvoriti u trend 21. stoljeća, uspješno brišući za sobom svoje korijene. Utoliko više, pojava Lydije Lunch na pozornici, lišena njene nekadašnje prenaglašene ekspresivnosti, danas djeluje iskrenije i neposrednije, a njene poruke prisnije komuniciraju sa prisutnima negoli je to moguće sa velikih festivalskih bina.
(S.J.)
Povijesna lekcija
Svestrani indoamerički klavirist Vijay Iyer svoju je europsku solo-piano turneju započeo upravo koncertom u Zagrebu druge večeri festivala. Svoj je posljednji album, Historicity, Iyerov trio predstavio ovog ljeta na Newport Jazz Festivalu (može ga se poslušati s National Public Radija), a zatim evropski premijerno izveo na Saalfelden Jazz Festivalu. Dvije velike premijere u samo mjesec dana razmaka ne događaju se baš svakome.
Vidno izraženom gestom Iyer se, dok svira, naginje unatrag, kao da se neće dati uvući u klavir od sile koja ga vabi da prijeđe granicu. Da li se boji da glazbalo rasturi? Teško, jer čak i kad je svirao nizove blok-akorada stvarajući teksturu gusto nabijenu energijom, odavao je dojam da je odnos prisan, a ne antagonistički. Ad negationem, niti je to naličilo/nazvučilo jednom Cecilu Tayloru koji se po tipkama istresa potpuno masivno i demokratično, niti na „kišobranski“ sveobuhvatan pogled unutra Davea Burrella ili Paula Bleya. Nije ih skinuo, iako su prisutni u njegovu načinu razmišljanja, kao i Yosuke Yamashita, Cooper-Moore ili Bill Evans.
U snimkama s malim sastavima Iyer neće fascinirati kao tehničar, više je to čupkanje i live-poliranje osobnih ideja inkorporiranih u skladateljski sastav, što se u solo-nastupu preobrazilo u pravu igru s klavirom! Usprkos naslovu posljednjeg izdanja, povijesna lekcija – emancipiran ljevoruki stride, bimodalno i atonalno sviranje – nije slučajna i sasvim je jasna namjera emancipacije osobne, a ne „standardne“ povijesti. Ono što Iyerovu glazbu u ovoj solo-varijanti izdvaja kao mali atol u moru sličnih ili istovjetnih fenomena je prvo ekonomičnost, radi znatnih dinamičkih skokova, koji bi znali potaći misao da sukcesivno izvodi stavke sonate. A opet, čitavo sam vrijeme radi scenske atmosfere imao dojam da slušam Glassovu Metamorphosis, bogato proširenu i rearanžiranu. Osim Hawesove I'm All Smiles i Jacksonove Human Nature, svirao je i Ellingtonovu Black and Tan Fantasy, uz autorske Testing, Blues for Sun Ra i Trident, i niz skladbi, kako ih je sam bio najavio, „o vantjelesnim iskustvima“.
t Jazzin.rs | Deseti N.O. Jazz festival : Transcendencija suvremene jazz glazbe Free Trimmingsexystrippedmomanddaughter Tr Lasik Lasik Surgery Tag Implantable Collamer Lens Trimming Sexy Stripped Mom And Daughtery u m And Stripped Daughter Sexy r Jazzin.rs | Deseti N.O. Jazz festival : Transcendencija suvremene jazz glazbe Free Trimmingsexystrippedmomanddaughter Tr Lasik Lasik Surgery Tag Implantable Collamer Lens Trimming Sexy Stripped Mom And Daughterm Mom